Dok neko traži smisao u sceni, mlada Anđela Kulić traga za nekim višim smislom. Zvornik se ponosi što je ima, a ova devojka osim što studira teologiju, svojim umilnim glasom širi ljubav i umnožava Hrista kroz etno i duhovnu muziku koju izvodi uz pratnju klavira ili gitare, njenim najdražim muzičkim instrumentima.

Kada si osetila da su duhovna i etno muzika za tebe, te da je najvažnije umnožavati talenat kroz Hrista?
Još kao devojčica, muzika je za mene bila više od zabave, osećala sam njenu snagu… Kroz etno muzičke napeve prvi put sam osjetila koliko je važno čuvati tradiciju i svoje korene. Tada još nisam razmišljala o tome kao o „putu kroz Hrista“, ali kasnije, kada sam počela da pevam u crkvenom horu, shvatila sam da je talenat koji mi je Bog dao dar koji treba umnožavati kroz Njega. Svako pevanje, bilo duhovno ili etno, postalo je način da ljude povežem s tradicijom, ali i s verom. U tom trenutku sam osetila da muzika može biti molitva u najdubljem smislu, način da se duša otvori i da svoj dar uložim u nešto večno i značajno.
Na tebe je, kako si više puta pominjala, uticalo i muzičko obrazovanje i okrenutost tvojih roditelja ka istoriji i tradiciji. Kako je odrastanje u Zvorniku oblikovalo tvoju ličnost, glas i senzibiltet?
Moji roditelji su me podsticali da poštujem tradiciju, da slušam stare pesme, ali i da razumem priče koje stoje iza njih. Ta atmosfera je oblikovala moju ličnost, naučila sam da osluškujem sebe i svoja osećanja te da ih prenosim na druge kroz muziku. Muzičko obrazovanje mi je dalo tehniku i disciplinu, ali upravo odrastanje u ovakvom okruženju usadilo je u meni potrebu da pesma bude iskrena, da nosi značenje i da bude dio onoga što sam ja kao osoba. Glas i način na koji osećam muziku nose tu toplinu, iskrenost i dubinu koju sam upijala od malih nogu.
Na koji način biraš pesme koje izvodiš na nastupima i da li osećaš i čast i odgovornost kada ih pevaš kao predstavnica mlade generacije?
Pesme biram sa mnogo pažnje i osećaja. Uvek razmišljam o poruci koju nose i o tome kako će dodirnuti ljude koji ih slušaju. Kada izvodim duhovne pesme, osećam ogromnu čast, ali i odgovornost. Znam da je u mojim rukama trajnije čuvanje jednog dela kulture, tradicije i vere. To nije samo izvođenje, nego i misija da nešto što je važno ne ostane zaboravljeno. Svakog puta kada se spremam za nastup, pokušavam da se povežem sa duhom pesme i da moj glas bude most između prošlosti i sadašnjosti.
Kako ti pravoslavna vera pomaže da se kao mlada osoba lakše suočavaš sa izazovima života i koliko ti znače razgovori sa duhovnim ocem?
Vera mi je duhovni kompas. Kada se suočavam sa izazovima, osećam utehu i snagu u veri u Hrista. On mi pomaže da razmislim o smislu stvari, da razumem svoje postupke i da ne gubim mir u sebi. Za mladog čoveka, ta vrsta podrške je dragocena, ona uči strpljenju, smirenju i da gledamo dalje od trenutnih problema. Vera mi takođe pomaže da se ne fokusiram samo na sebe, nego da vidim kako mogu biti korisna drugima i delovati u skladu sa dobrotom i ljubavlju.
Mnogo puta si nastupala na humanitarnim koncertima i pevala za srpski narod na KiM. Zašto je važno da čovek ima osećaj za druge ljude i bude im od pomoći?
Mislim da je sposobnost da osetimo tuđu muku i budemo podrška jedan od najlepših darova koje čovek može imati. Kroz humanitarne koncerte shvatila sam da muzika može biti više od umetnosti jer ona postaje način da oživimo nadu, podignemo duh i povežemo ljude. Svako malo delo, osmeh ili podrška, ima ogroman značaj za nekoga ko je u teškoj situaciji. Učestvujući u tim akcijama, shvatila sam koliko je važno da kao pojedinci budemo osjetljivi i da naša dobra volja ima konkretan odjek u životima drugih.
Koji ti je nastup najviše ostao u sećanju i promenio pogled na svet?
Svaki koncert ili nastup ima svoju čar i svaki je poseban na svoj način. Jedan od najdubljih utisaka ostavio mi je jedan koncert na kojem smo se okupili da pomognemo porodicama u teškoj situaciji. Videti ljude koji dolaze sa osmehom, a nose bol u sebi, i osjetiti kako muzika može da razbije barijere i donese radost, bilo je za mene veliko otkriće. Tada sam shvatila koliku moć imaju iskrena namera i zajedništvo, i koliko je važno ne samo davati, nego i učiti od ljudi oko sebe, njihovoj snazi i nadi.
Studiraš teologiju u Beogradu. Kako uspevaš da uskladiš sve obaveze, nastupaš i zadržiš snagu vere?
Tako je, student sam prve godine PBF-a u Beogradu. Svakodnevno se trudim da organizujem vreme tako da obaveze studija, muzike i ličnog života budu u ravnoteži. Nekada zna biti teško, pomeša se dosta obaveza sa svih strana, ali na kraju uvek nekako pronađem balans. Još uvek se snalazim i učim, kako u životu, tako i sa fakultetskim obavezama pa i nastupima koje obavljam.
Mnogo si puta rekla da se čovek uči da ima smireno srce. Koliko je važno truditi se i duhovno uzrastati, biti primer drugima?
Smireno srce nije nešto što se stiče odmah, već se uči kroz svakodnevni trud i pažnju prema drugima. Ni ja to ne posedujem još uvek, ali nastojim da to steknem. Verujem da je duhovni rast uticajan i na to kako ljudi doživljavaju nas, da budemo primer ljubavi, strpljenja i dobrote. Čovek koji se trudi da živi iskreno i smireno, ne samo da radi na sebi, nego i inspiriše druge da traže dobrotu i harmoniju u svom životu. To je put koji traje celog života, ali svaki korak na njemu donosi radost i smisao.
Pre samo tri dana si objavila novu pesmu “Pogledaj Gospode” za koju se uskoro očekuje i spot. Otkrij nam nešto više o tome?
Ova pesma za mene ima posebno značenje i nastala je uz mnogo ljubavi, truda i vere. Zahvalna sam što sam dio Unison produkcije, koja mi pruža podršku da kroz muziku izrazim ono što nosim u srcu, kao i što sam dio Hilandarskog svetionika, koji povezuje mlade sa duhovnim i kulturnim nasleđem i daje dublji smisao svemu što radimo. Veliku zahvalnost dugujem svim ljudima koji su učestvovali u nastanku ove pesme: autoru teksta i melodije Slobodanu Stankoviću Borisu na snimanju, miksu i masteringu, takođe i Davidu Pavloviću na muzičkoj produkciji i aranžmanu.
Šta planiraš u budućnosti i kada će biti nova gostovanja?
U budućnosti planiram da nastavim da istražujem muziku koja spaja duhovnost i tradiciju, da radim na novim pesmama koje će nositi poruku ljubavi. Takođe planiram više gostovanja, kako u našoj zemlji, tako i u regionu, da bi se muzika koja nam je bliska prenosila na što više ljudi. Želim da rad na novim pesmama bude iskren, da svaka nota i svaka reč imaju smisao i snagu da dotaknu srce slušaoca.













