OD KOČIĆEVE RIJEČI DO ZAVIČAJNOG NASLJEĐA– ŽIVOT POSVEĆEN ZMIJANJU
Razgovarala:

Grozda REGODIĆ je rođena u zmijanjskoj zemljoradničkoj porodici 1942. godine, u selu Lusićima, opština Banja Luka. Nastavnik je srpskoga jezika i književnosti u penziji. Živi u Banjoj Luci i bavi se spisateljskim radom. Srpski jezik i književnost predavala je u osnovnim školama na području banjalučke opštine. Posljednjih godina radila je u oglednoj Osnovnoj školi ,,Borisav Stanković”, u Banjoj Luci, u kojoj su prvi put primjenjivane nove metode – modeli interaktivne nastave. Primjenjujući nove metode u radu sa učenicima, napisala je nekoliko priručnika za nastavnike u koje je pretočila vlastita iskustva (praktični rad u učionici). Svi ti priručnici su dobrodošla literatura za nastavnike praktičare u osnovnim, ali i u srednjim školama u Republici Srpskoj.
B I B L I O G R A F I J A
Naslovi stručnih knjiga – priručnika za nastavnike su sljedeći:
Interaktivno učenje u nastavi srpskoga jezika, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo, 2002. godine;
Modeli interaktivne nastave srpskoga jezika – peti razred, ,,Novi glas”, Banja Luka, 2002. godine;
Interaktivna nastava srpskoga jezika – osmi razred, ,,Novi glas”, Banja Luka, 2002. godine;
Modeli interaktivne nastave srpskoga jezika – sedmi razred, ,,Novi glas”, Banja Luka, 2003. godine;
Vaspitni rad u odjeljenskoj zajednici, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva , Srpsko Sarajevo, 2004. godine;
Interaktivno učenje u nastavi srpskoga jezika – osmi razred, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2005. godine;
Školska pozornica, Grafomark, Laktaši, 2005. godine;
Motivisanje učenika osnovne škole za čitanje školske lektire, Prosvetni pregled Banja Luka – Beograd i Grafomark, Laktaši, 2008. godine.
Svi navedeni priručnici, prije objavljivanja, dobili su saglasnost od Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.
Naslovi iz oblasti beletristike:
Olujna proljeća (zbirka rodoljubive poezije), Zadužbina ,,Petar Koćić”, Banja Luka – Beograd, 2000. godine;
Let do duge (zbirka pjesama za djecu), Književna zajednica ,,Vaso Pelagić”, Banja Luka, 2002. godine;
Na krilima razvigora (zbirka priča za djecu), Zadužbina ,,Petar Kočić” Banja Luka – Beograd i Grafomark, Laktaši, 2007. godine.
Naslovi monografija:
Sazvučja Zmijanja, Zavičajno društvo ,,Zmijanje”i Književna zajednica ,,Vaso Pelagić”, Banja Luka, 2002. godine;
Besjeda i slika starog Zmijanja, Zavičajno društvo ,,Zmijanje” i Art print, Banja Luka, 2011. godine;
Zmijanjske rukotvorine, Zavičajno društvo ,,Zmijanje” i Art print, Banja Luka, 2012. godine;
Priredila monografiju Stihovez Kočiću na dar, Zavičajno društvo ,,Zmijanje” i Art print, Banja Luka, 2014. godine;
Poluvjekovni odjeci Kočićeve riječi 1966 – 20015. (Monografija sadrži prvih 50 Kočićevih zborova), Art print, Banja Luka, 2018.
25 godina u zagrljaju ,,Duge” (monografija posvećena 25-godišnjici ,,Duginog” humanitarnog rada – pripremljena za štammpu).

OD KOČIĆEVE RIJEČI DO ZAVIČAJNOG NASLJEĐA– ŽIVOT POSVEĆEN ZMIJANJU
Nedavno Vam je u banjalučkoj Kući Milanovića uručena književna nagrada „Pečat Davidov“, koju Društvo književnih stvaralaca dodeljuje u saradnji sa izdavačkom kućom „Trivunija“ Vojina Trivunovića. Priznanje Vam je dodeljeno za celokupno stvaralaštvo i naročit doprinos negovanju književnog izraza Petra Kočića. Koliko Vam znači ovo priznanje i šta za Vas predstavlja činjenica da je Vaš višedecenijski rad prepoznat upravo kroz nagradu koja nosi tako snažnu simboliku?
Ovo priznanje puno mi znači zbog toga što je neko primijetio da sam svojim stvaralaštvom zaslužila ovu značajnu nagradu. Imponuje mi i to što priznanje nosi ime Davida Štrpca, najpoznatijeg Kočićevog literarnog junaka.
Petar Kočić je jedna od najznačajnijih ličnosti srpske književnosti, ali i duhovni simbol Zmijanja. Koliko je njegovo delo uticalo na Vaš književni put i da li ste u njegovoj reči, temperamentu i odnosu prema zavičaju prepoznali nešto što je i Vama blisko?
S obzirom da sam rođena na Zmijanju, još od djetinjstva sretala sam Zmijanjce slične likovima o kojima govori Kočićevo djelo. I sama sam često govorila jezikom Kočićevih književnih likova. Kočić je u svojim pripovijetkama često upotrebljavao izvorni govor Zmijanja. U želji da sačuvam taj govor, napisala sam rječnik Besjeda i slika starog Zmijanja, u kojem sam sačuvala od zaborava oko 6.150 izvornih zmijanjskih riječi, koje danas rijetko možemo čuti na Zmijanju.
Rođeni ste u Lusićima, u srcu Zmijanja, u zemljoradničkoj porodici. Koliko je odrastanje u tom podneblju, među ljudima, običajima i predanjima, oblikovalo Vašu ličnost i kasnije književno stvaralaštvo?
Odrastanje u takvom okruženju mnogo je uticalo na oblikovanje moje ličnosti. I sama sam, još kao dijete, a i kasnije, učestvovala u obilježavanju tih običaja i svega onoga što je karakteristično za Zmijanje. Svoja sjećanja na to vrijeme sabrala sam u monografiji Sazvučja Zmijanja. U ovoj knjizi sačuvala sam od zaborava: narodne običaje i svetkovine na Zmijanju, crkvene zborove, Masla – vjerski obred u polju, stari svadbeni običaji, poljoprivredni radovi, ručni radovi, zmijanjska prela, proizvodnja muške i ženske nošnje, čobanske igre, život u porodičnoj zadruzi, stambeni i drugi objekti, izvorne ženske i muške zmijanjske pjesme, način pripremanja zmijanjskih jela i dr.
U monografiji Zmijanjske rukotvorine, sačuvala sam od zaborava, u riječi i slici, način ručne ženske i muške radinosti.
Vaš odnos prema Zmijanju nije ostao samo na nivou zavičajne privrženosti. O tome svedoče i monografije „Sazvučja Zmijanja“, „Besjeda i slika starog Zmijanja“ i „Zmijanjske rukotvorine“. Šta Vas je podstaklo da se posvetite beleženju i čuvanju zmijanjske kulturne baštine i koliko je važno da se ona sačuva od zaborava.
Vidjela sam da se sa protokom vremena brišu tragovi načina života , onoga života koji sam ja kao dijete proživljavala. Budući da se toga načina života i danas živo sjećam i da će biti značajno da to prenesem na papir, odlučila sam da napišem navedene monografije. Meni nije trebalo da nekoga pitam za to što se nalazi u mojim knjigama, jer sam ja lično sve to doživjela. Osjetila sam da bi to trebalo zapisati i ostaviti generacijama koje dolaze. Svega toga što sam zabilježila u svojim knjigama i danas se živo sjećam.
Kočićev zbor i okupljanja posvećena velikom književniku imaju dugu tradiciju. Priredili ste monografiju „Stihovez Kočiću na dar“, a objavili ste i „Poluvjekovne odjeke Kočićeve reči 1966–2015“. Šta ste želeli da sačuvate ovim publikacijama i kako danas vidite odnos novih generacija prema Kočićevom delu i nasleđu?
I Petru Kočiću priredila sam monografiju–panoramu, koja nosi naslov Stihovez Kočiću na dar. U ovoj panorami sabrala sam pjesme koje su pjesnici sa srpskog govornog područja posvetili imenu i djelu Petra Kočića.
Kočićev zbor je svetkovina kojom se obilježava i slavi Kočićevo ime i djelo. Na sjednici Izvršnog odbora Zavičajnog društva „Zmijanje“ razgovaralo se o tome da bi trebalo programske sadržaje pedeset prvih Kočićevih zborova ovjekovječiti monografijom. To je za mene bio veliki izazov i odlučila sam da napišem monografiju u koju ću sabrati programske sadržaje prvih pedeset Kočićevih zborova, koji su održani od 1966. do 2015. godine. Monografiji sam dala naslov Poluvjekovni odjeci Kočićeve riječi 1966–2015. Ova knjiga zahtijevala je istraživački rad. Trebalo je da prikupim sve tekstove i fotografije koje su se odnosile na svaki zbor pojedinačno. Ovom monografijom sačuvani su svi programski sadržaji u slici i riječi, od Prvog do Pedesetog Kočićevog zbora.
Kočić je pisao o čoveku Zmijanja, njegovom jeziku, karakteru, nepravdi i borbi za dostojanstvo. Koliko su te teme i danas žive i aktuelne? Može li se reći da Kočićeva reč i danas predstavlja svojevrsni moralni i kulturni putokaz?
Zmijanjci se ponose Petrom Kočićem i svojim zavičajem. I danas ljudi sa njegovog Zmijanja bore se za one vrijednosti za koje se Kočić zalagao, ali nedovoljno. Nažalost, Zmijanje je danas svakim danom praznije, jer u selu nema podmlatka. Dovoljno je reći da u ovoj školskoj godini centralnu Osnovnu školu „Petar Kočić“ u Stričićima pohađa samo 13 učenika, od prvog do devetog razreda. Četiri područne škole su odavno ugašene.. Na primjer 1973. godine cenralnu sa područnim školama pohađalo je preko 900 učenika.
Iza Vas je i bogat pedagoški rad. Kao nastavnica srpskog jezika i književnosti radili ste u banjalučkim osnovnim školama, a posebno iskustvo stekli ste u oglednoj Osnovnoj školi „Borisav Stanković“, primenjujući modele interaktivne nastave. Koliko Vam je rad sa decom pomogao da razumete književnost iz drugačijeg ugla i da li ste upravo u učionici prepoznali potrebu za pisanjem svojih priručnika?
Prije dolaska u Banju Luku radila sam u OŠ „Petar Kočić“ u Stričićima i u OŠ „Branko Zagorac“ u Kolima. Poslije sam nastavu srpskog jezika i književnosti izvodila u banjalučkoj OŠ „Borisav Stanković“, koja je u to vrijeme bila ogledna škola, u kojoj sam primjenjivala nove modele u nastavi.. Primjenjujući nove metode u nastavi, interaktivno učenje, odlučila sam da svoj rad u učionici pretočim u knjige, od priprema za časove, preko konkretnog rada sa učenicima do rezultata rada na svakom dotičnom času. Tako je nastalo osam mojih priručnika kojima se koriste nastavnici u Republici Srpskoj. U učionici, u svom praktičnom radu sa učenicima, osjetila sam da bi bilo korisno da zabilježim to kako sam radila na pojedinim časovima, smatrajući da ću time na neki način pomoći mlađim kolegama, a i svojim kolegama u to vrijeme.
U Vašem stvaralaštvu prepliću se prosvetni rad, književnost, zavičajna istorija, kulturna baština i sećanje na znamenite ličnosti. Da li je to za Vas sve jedna ista misija – očuvanje jezika, identiteta i kulturnog pamćenja srpskog naroda?
Da, upravo je to ono što sam htjela sačuvati i ostaviti generacijama koje dolaze. Naš jezik je prilično ugrožen nasrtajem stranih riječi i izraza. Ako pogledamo kakve nazive u Banjoj Luci srećemo kod ugostiteljskih i drugih objekata umjesto naziva na našem lijepom srpskom jeziku, morali bismo se ozbiljno zabrinuti. Time gubimo i svoj identitet. Mislim da sam svojim knjigama, koje sam pomenula, na neki način sačuvala bar dio identiteta svoga srpskoga naroda.
Posle toliko godina posvećenosti književnosti, prosveti i Zmijanju, šta Vam danas predstavlja najveću stvaralačku radost? Postoji li još neka knjiga, tema ili zavičajna priča koju biste želeli da otrgnete od zaborava i ostavite budućim generacijama?
Željela bih napisti zbirku priča koje sam čula od starijih ljudi. Ali to su već uradili ili rade druge, mlađe kolege. Ja sada pišem jednu neobičnu knjigu o kojoj ovom prilikom neću govoriti.













