MLADI PESNIČKI GLASOVI
Piše:

Povodom nedavno objavljenog Javnog poziva Književnog ESNAFa za mlade stvaraoce, svakodnevno nam se javlja sve veći broj mladih ljudi koji svoje misli, osećanja i doživljaje pretaču u stihove, priče, dramske tekstove i druge književne forme.
U ovoj rubrici predstavljamo mlade, neafirmisane autore koji tek grade svoj književni put. Želimo da im pružimo prostor da se njihov glas čuje, da njihovi poetski i prozni radovi pronađu put do čitalaca i da pokažemo koliko stvaralačkog potencijala, iskrenosti i lepote reči živi među mladim ljudima.
Sanja (Kos) Ostojić rođena je 1995. godine u Prijedoru, a danas živi i radi u Gracu, u Austriji.
Ljubav prema pisanju prati je još od osnovnoškolskih dana, kada je nastala i njena prva pesma. Od tada pa sve do danas, poezija je ostala njen tihi saputnik, način da izrazi misli, osećanja i sve ono što ponekad nije lako izgovoriti rečima.
Iako svoje stihove do sada nije predstavljala široj javnosti, već ih je čuvala i delila samo sa najbližima, nedavno se u njoj rodila želja da deo svog stvaralaštva podeli i sa drugima. Upravo je ovaj korak prilika da njene pesme pronađu put do novih čitalaca, a možda i do onih koji će se u njenim stihovima prepoznati.

POD JASENOM
Kosti moje strahom natopljene,
Što se nadom mladalačkom klele,
Da će žive noge da odšeću,
Da odšeću na puteve bijele.
Oči suzne sunca ne viđaše,
Kakve li se krvi nagledaše,
Od kog Boga takvog zloga svijeta,
Od kog tijela đavoli postaše?!
Kaži majko, što ti grob još svijetli,
Jesu li ti sačuvali obraz?
Ja ću vrištat’, pa nek` čuju kleti,
Tvog jecaja u vremenu odraz.
Nek` se čuje i nek` pamte moji,
Kad su tvoje oči progledale,
Da ne gledaš čeg’ i zlo se boji,
Neg’ da kreneš pod bijele zavoje.
Ti što gladna u nebo se klela,
Da tog straha nikad ne preživi,
Dok si blijeda kraj pepela bdjela,
Sudnji dan te pod zemljicu privi.
Legli su te mladu i nejaku,
Legli su te sa svima u jarku,
Nisu svjesni da su Bogu krivi,
Još ti duša pod Jasenom živi.
Svaka jama jedna više rana,
Svaka suza oluja nam više,
Neće nekad biti kapi kiše,
Zbog svih kapi krvi što proliše.














