KNJIŽEVNI ESNAF-PLEMSTVO NOVIH AUTORA
U okviru nastojanja da čitaocima približimo književno stvaralaštvo i predstavimo autore i njihova dela, donosimo vam priču „Šetnja sa Nikolom“, autorke Jelene Grbić. Priča je deo istoimene knjige kratkih priča, objavljene u izdanju Književnog ESNAFa.

Ljubav prema poeziji i prozi neguje od detinjstva. Prve pesme objavila je aprila 2014. godine na sajtu Eparhije valjevske, a kasnije su, uz podršku prijatelja, objavljene i njene dve knjige: Bogorodičina zora i Moje parče neba.
Za svoj književni i umetnički rad dobila je više priznanja, među kojima su prva nagrada za priču na konkursu „Pravoslavno pero“, prva povelja za haiku poeziju „Radmila Bogojević“ u Valjevu, kao i treća nagrada na međunarodnom likovnom konkursu za osobe sa invaliditetom u organizaciji „Srbija velikog srca“. Dobitnica je dve blagodarnice priznanja Književnog kluba „Kosovski božuri“.
Pored pisanja, Jelena voli da crta pejzaže, krstiće i ikone, koristeći računar i telefon, budući da joj zdravstvene okolnosti ne omogućavaju crtanje rukama. Posebno voli svoje sestriće Nikolu i Matu, šetnje, cveće, knjige i druženje sa dragim ljudima.
Njeno stvaralaštvo prožeto je verom, ljubavlju i zahvalnošću, a njen životni put svedoči o snazi duha, istrajnosti i lepoti stvaranja uprkos preprekama.
ŠETNJA SA NIKOLOM
Juče smo se usudili prvi put da prošetamo sami malo dalje od kuće. Mi smo to i pre činili, ali ovog puta ja sam bila inicijator da odemo što dalje od pošto je bilo lepo i sunčano zimsko popodne bez snega, baš onako kako mi je oduvek odgova- ralo za šetnju. Negde oko petnaet časova obukli smo se toplo i pošli na putešestvije, kako mi zovemo naše šetnje.
– Eka, ne mogu da ti dam ruku, vučeš me. Ja ću ići pored tebe! – saopštio mi je moj petogodišnji sestrić. Pametni dečak, plemenitog srca i pomalo plahovite naravi.
– Dobro sine. Razumem te, samo idi krajem puta i ako budu prolazila kola stani. – Objasnih mu, a on je klimnuo glavom i pošli smo.
Bože koliko ga volim! Koliko je pametan, nadaren, i već sada svoj. Mali da bi baš u potpunosti razumeo moje stanje, ipak toliko razuman da zna koliko je potrebno.
– Eko, ti hodaš k’o ludak! – rekao je dok smo hodali strmom livadom.
– Smej se Eka slobodno. Ali ti hod! Tako me opušta i raduje moj dečak!
Onda je pričao da je u vrtić dolazio Sveti Sava. A on poznaje i voli Svetog Nikolu!
– Gde su oni Eko?
– Na nebu Nidžo! Svetiteljima je zvanično prebivalište na nebu. Ipak vrlo rado i neretko stanuju u srcima ljudi koji ih vole i molitveno pozivaju.
– Ko živi u mom srcu Eka?
– Rekla bih Sveti Sava, s obzirom da ga tako često pominješ! – rekoh uverena da naš voljeni Svetitelj prihata dečakova bezalena pominjanja kao najuzvišenije molitve. I da ga voli i čuva. Šetali smo sve dalje, ali hladan period i mirovanje u kući u toku zime učinili su svoje. Moji koraci brzo postaše teški. Zadihana i znojava zamolih Nikolu da odmorimo. Nismo bili daleko od dvorišta, možda stotinak metara. Ali za nas to je bila prava pustolovina!
– Idem ja tamo Eka!
Pokazao je na drugi seoski put koji je nama bio slabo poznat. Tu prolaze automobili jer je u blizini firma, koja pravi opruge. Čika Vesa vlasnik firme je uvek ljubazan prema meni ali ne toliko blizak, da me dobro poznaje. Moja pojava na tom putu, posebno sa malim detetom bi ga uznemirila. A put je uzan da bi auto moglo brzo da zakoči.
– Nemoj Nidžo! Vrati se!
On je ipak otišao, a ja sam drhtala i već čula mamu i sestru kako viču na nas.
– Nikola! – dozivah ga i pokušavajući da trčim pala sam na leđa. Ali dok sam ustala trebalo mi je pet šest minuta, on je brzo dotrčao preko livade.
– Eko! Jesi se izgubila? Nisam te više čuo da me zoveš! – Pitao je vidno uplašen.
– Nisam Nidžo, samo sam pala. Nemam ovde gde da se izgubim ne boj se!
– Samo si pala?! A je l` ti Sveti Sava pomogao da ustaneš?
– Molim? – pitah zbunjeno.
– Ja sam mislio da si se izgubila, pa sam mu rekao da ti ne možeš lepo da hodaš, i zamolio ga da te nađe i pomogne ti da se vratiš! Ajmo kući, došla je tetka Aca da pijemo kapućino!
– Da, da… Jeste živote. Sveti Sava mi je pomogao da ustanem! Idemo!
Kako je velika i iskrena vera čistog srca! Zadivljena, srećna i dirnuta ispričala sam tati i čika Branku šta se dogodilo. Nikola je naš Anđeo!













