MILICA SUDETIĆ: KORENI

Koreni su više od uspomene na poreklo – oni su nevidljive niti koje nas povezuju sa precima, zavičajem, porodičnim nasleđem i sopstvenim bićem. U njima se susreću prošlost i sadašnjost, pripadanje i traganje za sobom, ono što nosimo u sebi i ono što tek postajemo.
Sa posebnim zadovoljstvom objavljujemo ovu pesmu na portalu Književnog ESNAFa, koji je ujedno i izdavač Miličinog stvaralaštva. Verujemo da mladi pesnički glasovi zaslužuju prostor, pažnju i podršku, jer upravo u njima prepoznajemo mogućnost novih književnih susreta i budućih vrednosti.

KORENI
U meni teče krv mojih predaka,
iz duše crveni božur cveta,
po srcu peče trag ožiljaka
srpskih junaka iz vojničkih četa.
U meni se ljute bitke vode,
Kosovska, bitka na Košarama i Marička,
udišem božanski miris slobode
što u amanet dobismo u vremena ratnička.
U meni se vojska na Kosovo vraća
tamo gde se sloboda smrću plati,
gde na prozor gavran staroj majci svraća,
dok čeka svog jedinca kući da se vrati.
U meni se obnavlja Dušanovo carstvo,
grade pravoslavne crkve i manastiri,
vraća se srpsko Kosovo, bogatstvo,
i sedokosi s ovcama pastiri.
U meni se čuje zvuk crkvenih zvona,
vijori poslednja srpska trobojka,
ponovo formira izbeglička kolona
i otvara iznova stara srpska boljka.
U meni odjekuje jecaj majke
za mužem i tek rođenim detetom,
presušenim mlekom majčine dojke
i izgubljenom srećom, otetom.
U meni je srpska slavna istorija,
predaka viteštvo i čojstvo,
dugogodišnja porodična tradicija,
Otac, Sin i Duh, sveto trojstvo.
U mojoj se kući slavi krsna slava,
mesi slavski kolač i pali voštanica,
proslavlja učitelj Sveti Sava,
neguje pravoslavlje i ћирилица.
U sveto što mi je – ne diraj,
tako mi svetog Isusovog krsta,
kada bi neko rekao – nov život biraj,
Milica bi mi opet bilo ime
i krstila bih se sa tri prsta!













