NEBO BEZ ZVEZDA
Nisam zavolela Pariz
Zemlja im sija više nego nebo
Sakrili su zvezdu ljudskom pogledu
Ne vidi se ni Veliki medved
Ni Mlečni put
Nebo je uvek isto
I nikada ne znaš
Kakvo će biti vreme.
Nisam zavolela Pariz
Velike su gužve na ulici
Na trotoaru, u prodavnici, metrou
Sve moraš da čekaš
a opet kasniš
Tamo nigde i nikad
Ne stižeš na vreme.
Nisam zavolela Pariz
Ograde, pregrade, zabrane i ograničenja
Niko ne pita zbog čega, prosto se ide
Na posao, u školu, doktoru, bankaru
Svi sa istim
Osmehom na licu
Ne znaš ko se zaista smeje.
Nisam zavolela Pariz
Verujem da ni on mene nije zavoleo
Tamo se ne važe duša
Nešto drugo mnogo više teži
Pustite me, hoću nebo da gledam
I Velikog medveda
I Mlečni put.
Jer, ako nebo ne vidim
Gde da gledam, Gospodu kada pričam.
PODAJ GOSPODE
Okrećemo česnicu
Od Božića do Božića
Sa ili bez novčića.
Neka ide po redu
Nek’ samo, Gospode, ide po redu
Nek’ i male ruke narastu
I okreću česnicu
Od Božića do Božića.
Sa ili bez novčića.
Devojčica koja je izgubila pege
Mogao si sve rasplakati
ali nikako
te oči
Devojčica sa pegama
kada plače
obrišu se pege
I kada prestane da plače
to više nije
ta devojčica.
ČIJA JE ZADNJA, ČIJA BITI NEĆE
Hej, veliki ljudi!
Zrno smo
makovo.
Sam si se čoveče
slavom okov’o.
Čoveče, mravu,
crvu!
Iz majčine utrobe
u utrobu zemlje se vraćamo.
I sad, šta ćemo?!
Gore nas ne redaju po veličini
već po delima i duše dubini.
NEK’ DUŠA PRIONE ZA PAPIR
Piši o čemu god hoćeš
al’ uvek piši k’o Gospodu da pišeš
I uvek piši tako.
Opismenjuj duše
za ruke je lako.
ON bi pisao al’ zauzetih je ruku
drži SAM svu našu muku.













