TAJNA BELOG ANĐELA U MATINOM SRCU
Priča iz zbirke kratkih priča “Šetnja sa Nikolom” Jelene Grbić

TAJNA BELOG ANĐELA U MATINOM SRCU
Mali Matej je toga jutra čvrsto stezao svog medu i lažu, kao da su najveće blago na svetu. Koračao je tiho kroz hram, ali u njegovom srcu bilo je nešto veliko što je želeo da ispriča. Prišao je svešteniku, ocu Filipu, podigao glavu i ozbiljno rekao:
– Oče Filipe… ja imam jednu tajnu.
Otac Filip se nasmeši i spusti da bude bliže njegovim očima.
– Reci, Mateje.
Mata je malo stegao medu, pa prošaputao:
– Mene noću čuva Beli Anđeo. Kad se ugasi svetlo… on dođe. Stoji pored mog kreveta i ne da da me bilo šta uplaši. Oči su mu sijale dok je pričao.
– I ja mu sve pričam! Kako sam bio dobar, kako sam pomagao, kako sam se igrao… sve mu kažem. A on ćuti, ali znam da me sluša.
Otac Filip ga pažljivo slušaše, ne prekidajući.
– I znaš šta još? – nastavi Mata uzbuđeno.
– On čuva sve ljude koje ja volim. Mamu, tatu, baku… i mog batu! Sve ih čuva! Malo je zastao, pa podigao medu i lažu:
– Ja sam došao da te pitam… gde živi Beli Anđeo? Hoću da mu dam medu i lažu. Oni su moji najbolji drugari… pa da i on ima drugare.
Otac Filip je tiho uzdahnuo, ali od radosti. Pomilovao je Matu po kosi.
– Znaš, Mateje… Beli Anđeo ne živi daleko.
Mata se nagnuo bliže, kao da sluša najveću tajnu.
– On živi… u tvom srcu.
– Mata je zbunjeno pogledao u grudi, pa opet u oca Filipa.
– U mom srcu?
– Da. Kad si dobar, kad voliš, kad pomažeš – tada on najjače sija. I zato te noću čuva… jer je uvek sa tobom. Mata je malo ćutao, pa tiho rekao:
– Ali… ja se nekad plašim… da će me on napustiti.
Otac Filip ga zagrli blago.
– Neće, Mateje. Znaš kada Anđeo ostaje najbliže?
– Kad…?
– Kad slušaš mamu i tatu. Kad voliš baku i sekicu. Kad pomažeš starima i slabima. I kad se lepo igraš sa batom.
Mata se zamisli, pa klimnu glavom.
– Onda ću biti dobar… da ostane.
Otac Filip se nasmeja:
– I ne samo da će ostati – nego će biti ponosan na tebe. Mata je onda čvrsto zagrlio svog medu i lažu, pa tiho prošaputao:
– Onda će i oni da budu srećni… jer je i Anđeo sa nama.
I tog dana, dok je izlazio iz hrama, Matej više nije gledao oko sebe da li je Anđeo tu. Sada je znao. Beli Anđeo je već bio – u njegovom malom, dobrom srcu.













