JOVAN GRČIĆ MILENKO (1846-1875)
Piše:

Srpski pesnik Jovan Grčić Milenko (1846-1875), sledbenik Branka Radičevića poznat kao fruškogorski slavuj, rođen je 15. novembra 1846. godine. Ali, iza milozvučnog nadimka koji ga je krasio i poezije romantizma koju je pisao, krio se život ispunjen borbom, krhkim zdravljem i tugom. Iako je živeo veoma kratko, svega 29 godina, ostavio je dubok trag poezijom satkanom od nežnosti prirode, emocija i ličnih doživljaja.
Rano ostao bez oca, a kao đak počeo da piše pesme
Rođen je u Čereviću, malom seocetu na padinama Fruške Gore, nedaleko od manastira Beočin u Sremu. Duša mu se od malena napajala lepotom fruškogorskih pejzaža koju je kasnije pretapao u vrsnu poeziju. Bio je najstarije dete trgovca Todora Grčkog i Ane Barako. Porodica je bila grčkog porekla, a njegovo prezime Grčić je zapravo posrbljena verzija reči Grk kojom se aludira na njegovo poreklo.
Otac Teodor umro je 1850. godine, kada je Jovan imao samo četiri godine. Majka Ana ostala je sama da podiže troje dece – Jovana, brata Đorđa i sestru Katicu – noseći svu težinu sirotinje i brige na svojim plećima. Taj rani gubitak oca i majčina žrtva duboko su obeležili njegov kratak život.
Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a dalje školovanje nastavio u Petrovaradinu, Novom Sadu, Segedinu i Požunu (Bratislava), gde je maturirao.
Zbog prve ljubavi Milene dodao sebi ime Milenko
Još kao đak počeo je da piše pesme. Prva mu je objavljena 1863. godine u časopisu “Danici”, a veliki uticaj na njega imala je ljubav prema Mileni Stefanović, koja je umrla veoma mlada sa svega 16 godina. U njenu čast dodao je sebi ime Milenko a mnoge njegove ljubavne pesme posvećene su upravo njoj kao svojevrstan spomenik mladalačkoj ljubavi.
“Pesme. Spevao ih Milenko”
Studirao je medicinu u Beču kao stipendista Matice srpske, prevodio je Getea, Šilera i Hajnea, družio se sa Zmajem, Lazom Kostićem i drugim književnicima.
U lirskim pesmama, lakih melodičnih stihova, izrazio je neposredan doživljaj prirode, u osećanjima je romantičarski čedan i sentimentalan, ali je napisao i više pesama po kojima se smatra pretečom realizma u srpskoj poeziji.
Objavio je 1869. godine zbirku pesama „Pesme. Spevao ih Milenko“, a pisao je i prozu sa fantastičnim elementima – najpoznatije su pripovetke „Sremska ruža“ i „Zmijina košuljica“.
Kao da je oduvek nosio slutnju da neće dugo živeti, Jovan je za života mnogo pisao i prevodio. Opevao je rodni Srem, lepotu Fruške Gore, a divio se Branku Radičeviću. “Letnja noć u Fruškoj gori”, “Ljubičice”, “Na grobu Branka Radičevića”, samo su neke od njegovih pesama. Ciklus pesama “Mozaik” objavljen je 1875. godine u listu “Srbadija” pred samu pesnikovu smrt.
Preminuo u manastiru Beočin
Još od detinjstva je Jovan bio osetljivog zdravlja, bolovao je od tuberkuloze koja je tih godina odnosila mnoge mlade živote, a nije ni njega poštedela. Zbog pogoršanja bolesti prekinuo je studije i vratio se u rodni kraj.
Videvši da mu nema spasa, iguman manastira Beočin je mladom pesniku ponudio utočište među zidinama manastira Beočin, utopljeno u mirisima četinara i manastirskog pojanja. Svoje poslednje dane života, mladi pesnik je proveo na svetom mestu. Kažu da je beležio stihove i dok je bio na samrtnoj postelji. Nije stigao ni da proslavi 29. rođendan, preminuo je 29. maja 1875. godine.
“Gora ti čuva telo, a spomen Srpstvo celo”
Na spomeniku Jovana Grčića Milenka su uklesani Zmajevi stihovi: “Evo ti gore, evo, o kojoj si toliko pev’o. Sad ti slavuj poje, umilne pesme tvoje. Gora ti čuva telo, a spomen Srpstvo celo.“
Iako ga savremenici nisu uvek najbolje prihvatili, njegova lirika se istakla posebnim senzibilitetom pesnika romantičara. Ostavio je oko 150 pesama i nekoliko proznih dela.
Osnovna škola u Čereviću nosi njegovo ime
Danas u Čereviću postoji osnovna škola koja nosi njegovo ime, a njegovi stihovi se i dalje čitaju i nalaze mesto u antologijama srpske poezije.













