Monday, August 24, 2026
  • ЋИР
No Result
View All Result
Književni ESNAF
  • POČETNA
  • IZDANJA
  • RECENZIJE
  • RAZGOVORI
  • KLUB ČITALACA
  • KULTURA SEĆANJA
  • RIZNICA
  • MALI ESNAF
  • PROZA
  • POEZIJA
  • BESEDE
  • KOLUMNA
  • AUTORI
  • VESTI
  • POČETNA
  • IZDANJA
  • RECENZIJE
  • RAZGOVORI
  • KLUB ČITALACA
  • KULTURA SEĆANJA
  • RIZNICA
  • MALI ESNAF
  • PROZA
  • POEZIJA
  • BESEDE
  • KOLUMNA
  • AUTORI
  • VESTI
No Result
View All Result
Književni ESNAF
No Result
View All Result
Home МАЛИ ЕСНАФ

JOVICA ĐURĐIĆ: KALINA PUTUJE NA MORE

КАЛИНА ПУТУЈЕ НА МОРЕ

Неда Гаврић by Неда Гаврић
18.08.2025
in MALI ESNAF
A A
JOVICA ĐURĐIĆ: KALINA PUTUJE NA MORE
0
SHARES
16
VIEWS
Share on FacebookShare on Twitter

KALINA PUTUJE NA MORE

 

 

Baš je to lijepo, prelijepo! Kao na filmu. Mnogo predivnih slika koje promiču i muzika točkova voza koji juri. Rijeka zelena i bistra, krivudava, oivičena drvećem koje se ogleda u njenim brzacima. Onda livada s poljskim cvijećem, kravama koje mirno pasu i dječacima koji šutiraju loptu. Zatim brežuljak s ljupkom kućicom i djevojčicom što maše sa balkona. Potom tunel, mrak, ne vidiš ništa, a nakon toga odjednom bljesne sunce. Evo i bakice koja u dvorištu govori nešto unucima i djeda na klupici uz put. Nailazi veliki voćnjak sa zrelim breskvama koje berači beru, pa gusta šuma koja se penje nebu pod oblake. I onda pisak voza, stanica sa otpravnikom u stavu mirno, s crvnom kapom i palicom visoko podignutom u desnoj ruci. Škripa kočnica i voz staje.  Novi putnici užurbano ulaze u vagone.
            Kalina s roditeljima putuje na more. Tata podiže glavu s novina, gleda na peron s putnicima, a mama već odavno uveliko drijema.
            – Je l’ slobodno?
            – Jeste.
            U kupe ulazi dječak s mamom. Podižu torbe i zauzimaju mjesta.
            – Ja bih do prozora – kaže dječak.
            Kalinin tata se osmjehuje, miluje ga po kosi i ustupa mu mjesto do prozora. Voz kreće i sada dječak, kao i Kalina, gleda kroz prozor taj čarobni film.
            Ne govore ništa. Nijedno. A rado bi. Žele to, ali ne znaju kako da počnu. Ćute. I gledaju napolje. Dugo. Uporno.
            Voz prelazi rijeku i ulazi u zrela polja. U daljini se vide blago zaobljeni vrhovi planina i sunce koje se primiče najvišem vrhu.
            Kalina bi rekla:
            „Kako su lijepa ova polja i planina u daljini”, ali ne kaže ništa. Riječi su tako teške, stisnute, ne otkidaju se, ne izlaze. Ostaju u ustima kao latice na cvijetu.
            Dječak bi, dok je stidljivo i kradomice gleda ispod razbarušenog čuperka, da kaže:
            „Ova livada je kao crtanka; sva šarena, s milion boja.” Ali ni on ne kaže ništa. Ni sam ne zna zašto, ali nešto ga sprečava da progovori, a tako bi to želio.
            Kalina bi još dodala:
            „Dan je pri kraju. Uskoro će veče… Ja putujem na more, a ti?” Ali, ništa. Ni riječ da prozbori.
            Dječak koji gleda kroz prozor i krivi vrat, odjednom bi da upozori:
            „Upravo smo prošli dvorac. On je veoma poznat. O njemu smo učili u školi.”
            Opet ništa. Ćuti. Kao zaliven. Kao riba.
            Kalina se sada ljuti. Na dječaka koliko i na sebe. Ona tako brbljiva, koja ne zatvara usta i kada treba i ne treba, prava vodenica potočara, melje li melje, odjednom ne može ni riječ da progovori. Šta je to sada? Kao da je zaboravila vlastiti jezik. Popapala maca.
            Dječak bi tako želio da sazna njeno ime, jer mu se djevojčica mnogo sviđa.
            I Kalina bi voljela da sazna kako se on zove.
„Ima tako lijepe oči i kosu”, misli. „I djeluje uredno i vaspitano. Sigurno je mojih godina. Možda ide u isti razred…”
            A voz juri i klopara: klo , klo, klo… i sirenom pozdravlja vedar dan, šume i poljane: tu, tuuuuuu… tuuu…
            „Baš si lijepa!”, samo što ne prokulja iz dječaka. Ali, to se ne bi usudio da kaže i da su sami, zbog sebe, nje, a naročito sada zbog svih u kupeu. Možda bi bilo primjerenije obično:
            „Ja sam Danilo, dobar sam učenik, najbolji sam iz književnosti, imam psa Lakija, moja mama je Ana, putujemo kod ujaka i uskoro ću morati da izađem…” Cijela bujica koja nikako da poteče. Opet ništa, ništa, ništa…
            A voz juri i klopara: klo, klo, klo… Od jakog piska odzvanjaju okolna brda i doline.
            Sada se dječak vrpolji i ne zna šta bi sa sobom. Sjedište mu je tvrdo, vrućina mu obuzima čelo, pomalo je smeten i nevješt. Gleda djevojčicu i u tom času njihovi se pogledi susreću. Kalina se čarobno osmjehuje. Njene oči sijaju i upravo se čini da će nešto da kaže. Ali sve se završava na tome. Njene ruke ostaju skrštene u krilu na prelijepoj ljetnoj haljinici dok joj on uzvraća osmijeh, stidljiv i čist kao dječija duša.
            I opet oboje gledaju kroz prozor, i ne vide sada ništa, i ne čuju ništa, i ne znaju gdje su i zašto su im se riječi skamenile.
            A voz juri i juri. Promiču polja, brda, naselja, rijeke i sve odjekuje od njegovog veselog piska.
            „Kad bi mi samo rekla svoje ime. Ili još bolje, kad bi mi dala svoj mejl ili broj mobilnog…”
            „Možda i on putuje na more. Možda i u isti grad, na istu plažu…”, nada se Kalina i opet ga gleda kradomice i ljubopitljivo. Sada više njegovu lijepu majicu nego lice, skrećući pogled da on ne primijeti.
            – Putujete daleko? – pita odjednom njegova mama.
            – Na more – odgovara njen tata i objašnjava kuda, u koje mjesto, na koju plažu i tako sve to.
            „Au!!!”, užasnuto i grozničavo razmišlja dječak. „Pa oni idu dalje.”
            – Mi izlazimo uskoro. Idemo kod mog brata. On živi… – nastavlja njegova mama.
            „Au!!!”, sad pomalo panično u sebi razmišlja Kalina. „Baš mi je žao. Pa mi se nećemo upoznati. ”
            Razgovaraju njegova mama i tata, lako, o svemu, osmjehuju se, kao da se poznaju sto godina. Još će rođaci postati.
            Ne čuju to Kalina i Danilo, oni i dalje nikako da prelome ni jednu jedinu riječ.
            A onda, dok gledaju kako Sunce u daljini prosipa rumene zrake niz neku planinu i zlati rijeku, livade i put koji blago krivuda, odjednom, avaj, puca film:
            – Ustaj, čupavko! – trgne ih glas njegove mame koja već skida torbe s police. – Ovdje se rastajemo – kaže uz osmijeh njenom tati.
            Dječak nevoljno, kao da se budi iz slatkog sna, ustaje, a najradije ne bi. On bi da ostane, pa makar ćutao sve do mora, samo da gleda tu ljupku djevojčicu u prekrasnoj mekoj haljinici boje meda.
            – Do viđenja i srećan put! – zvuči nekako nestvarno.
            I dječak je već trenutak kasnije na peronu s mamom. Stoji nepomičan, ukipljen, s pogledom zalijepljenim za prozor kupea. Voz neumoljivo brzo kreće. Dječak stidljivo podiže ruku i maše. Lagano, pomalo ukočeno, tužno.
            Kalina se podiže na prste, smiješi i ubrzano maše, maše i maše, kriveći svoj slatki vrat i glavicu kao ptičica, da bi ga što duže gledala.
            Otac se zagonetno i s ljubavlju osmjehuje dok ona sjedajući obara pogled, kao da je uhvaćena u nekom grijehu, u nečemu nedozvoljenom.
            – Gdje smo? – trljajući oči pita majka koja je prespavala ovu malu dramu.
            – Dobro jutro! – kaže otac.
            A tek pada toplo ljetno veče.
Previous Post

GORDANA VLAJIĆ: NEIZGOVOR

Next Post

ZORKA ČORDAŠEVIĆ: ŠKOLSKI RASPUST

Неда Гаврић

Неда Гаврић

Главни и одговорни уредник ЕСНАФ-а Неда Гаврић, дипломирани комуниколог, рођена у Бањој Луци. Објавила збирке поезије: „Девојачки сан”, „У бескрају нежности”, „Храм љубави“, “Јесен жедне душе” те збирку кратких прича „Какав принц, таква и бајка“ и збирку поезије “Оно што ниси знала о љубави” награђених на 6. Дринским књижевним сусретима. Део прихода од продаје књига поклањала је Удружењима родитеља деце са посебним потребама у Републици Српској и Србији. Њене песме су превођене на неколико светских језика, заступљена је у неколико домаћих и страних антологија, истакнутих приређивача. Учесник је многих домаћих и Међународних књижевних сусрета и фестивала у Србији, Немачкој, Француској, Малти, Румунији, Аустрији и др. Члан је Удружења књижевника Републике Српске и Удружења књижевника Србије. Одлуком Министарства просвјете и културе Републике Српске, 2020. године уписана је у Регистар уметника Републике Српске. Неке од њених песама снимили су домаћи извођачи. Добитник је бројних књижевних награда, као и награда за очување културе, писма, али и хуманости. - Главни је уредник и водитељ ТВ емисије „Стил". - Аутор је радио емисије “Бањалучке приче са Недом” на Контакт радију Бањалука. - Уредница је информативног програма и уредница за културу на Порталу Књижевне радионице Кордун (West Chester, Pennsylvania) где је урадила преко стотину интервјуа са књижевницима и књижевним критичарима. - Главна и одговорна је уредница Књижевног ЕСНАФа из Београда. - Доисница је из Републике Српске Инфо визије из Београда - Водитељ је многих међународних конференција, симпозијума, панел дискусија, изложби, концерата и слично. У организацији Удружења књижевника Републике Српске, водитељ је сајамских промоција књига и Међународних књижевних сусрета. Члан је Удружења новинара Војводине и Друштва нових медија, те Удружења новинара Србије. Члан је Управног одбора Удружења новинара Војводине. Члан је Комисије за измену назива улица и тргова Града Бањалука. Добитник је годишње награде „Змај“ Удружења новинара Војводине и нових медија која се традиционално додељује заслужним новинарима ТВ-а, радија и портала. Портпарол је УГ Виартис у Бањалуци, Фондације “Делије” Бања Лука, УГ “Богојављенски пливачи-за крст часни” Бања Лука. Живи и ради у Бањалуци.

Next Post
ZORKA ČORDAŠEVIĆ: ŠKOLSKI RASPUST

ZORKA ČORDAŠEVIĆ: ŠKOLSKI RASPUST

  • Trending
  • Comments
  • Latest
KNJIŽEVNI ESNAF – KONKURS ZA RUKOPISE – EDICIJA REČ I SMISAO

KNJIŽEVNI ESNAF – KONKURS ZA RUKOPISE – EDICIJA REČ I SMISAO

15.11.2025
PROGLAŠENJE POBEDNIKA KONKURSA „REČ I SMISAO“

PROGLAŠENJE POBEDNIKA KONKURSA „REČ I SMISAO“

26.03.2026
MIĆO M. SAVANOVIĆ: ODNOS ČOVEKA PREMA ISTINI SUŠTINSKI MENJA SVET

MIĆO M. SAVANOVIĆ: ODNOS ČOVEKA PREMA ISTINI SUŠTINSKI MENJA SVET

04.04.2026
DVE PRIČE MILICE MITIĆ

DVE PRIČE MILICE MITIĆ

01.05.2026
ZVJEZDANA I VUKODLAK ALEKSANDRE ČVOROVIĆ

PROMOCIJA KNJIGE POEZIJE OGNJENA KOVAČEVIĆA

2
Vanja Kesić: Kada bi grobovi progovorili

Vanja Kesić: Kada bi grobovi progovorili

1
KNJIŽEVNI ESNAF – KONKURS ZA RUKOPISE – EDICIJA REČ I SMISAO

IZVEŠTAJ O REZULTATIMA KONKURSA „REČ I SMISAO“ – KNJIŽEVNOG ESNAFA

1
NOVA KNJIGA VANJE KESIĆ

NOVA KNJIGA VANJE KESIĆ

1
“BOGOJAVLJENSKI PLIVAČI” ZAJEDNO ZA SLOBODANA

“BOGOJAVLJENSKI PLIVAČI” ZAJEDNO ZA SLOBODANA

22.08.2026
PREDRAG BJELOŠEVIĆ DOBITNIK KOČIĆEVE NAGRADE

PREDRAG BJELOŠEVIĆ DOBITNIK KOČIĆEVE NAGRADE

19.08.2026
NEDA GAVRIĆ: DEŠAVA SE, MALA!

NEDA GAVRIĆ: DEŠAVA SE, MALA!

16.08.2026
RAZUMENKA MARKOVIĆ – NA KORAK OD DUŠE  

RAZUMENKA MARKOVIĆ – NA KORAK OD DUŠE  

14.08.2026

Recent News

“BOGOJAVLJENSKI PLIVAČI” ZAJEDNO ZA SLOBODANA

“BOGOJAVLJENSKI PLIVAČI” ZAJEDNO ZA SLOBODANA

22.08.2026
21
PREDRAG BJELOŠEVIĆ DOBITNIK KOČIĆEVE NAGRADE

PREDRAG BJELOŠEVIĆ DOBITNIK KOČIĆEVE NAGRADE

19.08.2026
50
NEDA GAVRIĆ: DEŠAVA SE, MALA!

NEDA GAVRIĆ: DEŠAVA SE, MALA!

16.08.2026
40
RAZUMENKA MARKOVIĆ – NA KORAK OD DUŠE  

RAZUMENKA MARKOVIĆ – NA KORAK OD DUŠE  

14.08.2026
146
Književni ESNAF

издања, рецензије, разговори, клуб читалаца, културасећања, ризница, мали еснаф, проза, поезија, беседе, колумна,аутори, вести

Kategorije

  • AUTORI
  • AFORIZMI
  • BESEDE
  • VESTI
  • IZDANJA
  • KLUB ČITALACA
  • KOLUMNA
  • KULTURA SEĆANJA
  • MALI ESNAF
  • POEZIJA
  • PROZA
  • RAZGOVORI
  • RECENZIJE
  • RIZNICA
  • UDARNE VESTI

Poslednje objave

“BOGOJAVLJENSKI PLIVAČI” ZAJEDNO ZA SLOBODANA

“BOGOJAVLJENSKI PLIVAČI” ZAJEDNO ZA SLOBODANA

22.08.2026
PREDRAG BJELOŠEVIĆ DOBITNIK KOČIĆEVE NAGRADE

PREDRAG BJELOŠEVIĆ DOBITNIK KOČIĆEVE NAGRADE

19.08.2026
  • Kontakt

© 2025 Književni Esnaf

No Result
View All Result
  • POČETNA
  • AUTORI
  • BESEDE
  • VESTI
  • IZDANJA
  • KLUB ČITALACA
  • KOLUMNA
  • KULTURA SEĆANJA
  • MALI ESNAF
  • POEZIJA
  • PROZA
  • RAZGOVORI
  • RECENZIJE
  • RIZNICA
  • UDARNE VESTI
  • ЋИРИЛИЦА

© 2025 Književni Esnaf