“Prvi snijeg i druge pjesme” o. Igora Mijatovića
Art print, Banja Luka 2025.
Piše: Neda Gavrić
Glavni i odgovorni urednik
Igor Mijatović rođen je 1975. godine u Banjaluci. Osnovnu školu završio je u mjestu rođenja, a srednju bogoslovsku školu – Bogosloviju Svetog Save u Beogradu. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu 2001. godine, a master rad odbranio 2016. godine na Nezavisnom univerzitetu u Banjaluci, studijski program Razredna nastava. Rukopoložen je u čin sveštenika 2001. godine i na službi je pri hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Banjaluci. Pravoslavnu vjeronauku predaje u banjalučkim srednjim školama.
MONAHINJE MANASTIRA GOMIONICE
Jedna pali kandila,
Druga zvoni zvonima,
Treća poje stihire,
Četvrta se moli Svetima.
Peta jelo priprema,
Šesta astal postavlja,
Sedma vino dolijeva,
Osma moliti se nastavlja.
Deveta krave čuva,
Deseta sirac pravi,
Jedanaesta piše,
Dvanaestoj Gospod se javi.
Tako iz dana u dan,
Žive kao pčelice,
Monahinje vrijedne
Manastira Gomionice.
KOSOVKA DJEVOJKA
Zapjevala ptica sojka
Na Kosovu prije zore.
Mlada kosovka djevojka
Tužnom pjesmom dragog zove.
Ej, dragi, dragi,
Sjećaš li se, mili,
Kada smo po polju
Božure sadili?
I dok hoda međ mrtvima,
Sve se nada – on će čuti.
Možda ga i nađe živa,
Zaljubljeno srce sluti.
Ej, dragi, dragi,
Sjećaš li se, mili,
Kada smo po polju
Božure sadili?
Ugleda ga, leži dragi,
Nad njim vjetar barjak vije,
Na licu mu osm’jeh blagi,
Svojom krvcom božur mije.
Ej, dragi, dragi,
Sjećaš li se, mili,
Kada smo po polju
Božure sadili?
Zagrli ga i cjeliva,
Na obraz mu ruku spusti.
„Ja te nađoh vječno živa”,
To izusti, dušu pusti.
Ej, dragi, dragi,
Sjećaš li se, mili,
Kada smo po polju
Božure sadili?
ŽUTI CVJETIĆ
Zlatni cvijete ivanjski,
Ljeta vjesniče,
Medonosni miris poljski
Opojan iz tebe ističe.
Ivanjdane, Ivanjdane,
Slovo crveno,
Krstiteljev rođendane,
Slavlje crkveno.
Ko Preteča na poljima,
Stojiš odlučno.
Najavljuješ svim ljudima
Rajski život, Carstvo Nebesno.
Ivanjdane, Ivanjdane,
Slovo crveno,
Krstiteljev rođendane,
Slavlje crkveno.
Od trave sam, na Duhove,
Vijenac plela.
Na Ivanjdan u stihove
Žuti cvjetić donijela.
Ivanjdane, Ivanjdane,
Slovo crveno,
Krstiteljev rođendane,
Slavlje crkveno.
GOSPODE POMILUJ
Ikona smo Tvoja,
Tvorče Sveti, počuj!
Tebe veličamo,
Gospode, pomiluj!
Molitve se svete nižu
Kô zrna brojanice,
U nebesa duše dižu
Iznad zvijezde Danice.
U Tebi je Vječnost,
Prapočetak – iskon,
Svi Tebi pjevamo,
Kirie, eleison!
Molitve se svete nižu
Kô zrna brojanice,
U nebesa duše dižu
Iznad zvijezde Danice.
Otkad nas stvoriše
Ruke Tvoje vješte,
Neprestano pojemo,
Doamne, miluiešte!
Molitve se svete nižu
Kô zrna brojanice,
U nebesa duše dižu
Iznad zvijezde Danice.
Izvod iz recenzije:
Pjesnik Igor Mijatović pokušao je, i najvećim dijelom i uspio, da sa svojih pet ciklusa zbirke „Prvi snijeg i druge pjesme” zaokruži jednu cjelinu, cjelinu koja predstavlja dobar dio onoga što mu je u trenucima kad su emocije nadjačavale razum sjenčilo tišinu. Život u njegovom najstvarnijem obliku od ranog djetinjstva do prvih visibaba zrelog doba, s jedne strane, a sa druge, život između zemlje i neba. Zato se u njegovom rukopisu kao slike iz kaleidoskopa smjenjuju ljudi i predjeli zaustavljeni u vremenu, pokatkad kao sjećanje na one koji su na svoju zemaljsku priču stavili tačku, a pokatkad na one, koji su umjesto te tačke stavili zarez. Tek, život je čudo i teško ga je razumno objasniti jer mijenja svoja amorfna stanja. On je za oca Igora mačak koji hoda po tamnim bjelinama i razumije se jedino iznutra.
Ono što je bitno naglasiti iz svake pjesme u ovoj zbirci viri Gospod. Nije bitno o kom se ciklusu radi. On je tu i naglašen i nenaglašen, ali jasno vidljiv, jer se sve odvija po njegovim kanonima i zakonima, a ako se nešto i ne odvija tu je i kajanje i oprost. Jer ljudski je griješiti, ali i opraštati.
Miladin Berić, književnik
