Nove avanture Gromovitog viteza Vuka
(Čitajući novi roman Siniše Tešanovića)
Piše: Ranko Pavlović
Kod nas, nažalost, nema takve književne kritike koja bi neko novo djelo, ne gledajući kao najvažnije ime autora i njegovu dotadašnju afirmaciju, naravno, ako to svojim umjetničkim vrijednostima zaslužuje, prihvatila bez dvoumljenja i odredila mu pravo mjesto u savremenoj književnosti.
Nedavno objavljeni roman „Tama gromovitog viteza“ Siniše Tešanovića („Art print“, Banja Luka, 2025) to bez imalo sumnje zaslužuje. Čitao sam ga u rukopisu, čitao i kad je objavljen, sada obogaćen inventivnim ilustracijama Dušana Krtolice, i sasvim sam uvjeren da mu je mjesto među najzapaženijim romanima naše, pa i svjetske savremene fantastike. Djelo je namijenjeno mladim čitaocima, ali će ga, siguran sam, s podjednakom pažnjom čitati i stariji. Naravno, ako nađemo načina da uz argumentovanu stručnu preporuku uvaženih kritičara dođe do mogućih čitalaca.
Tamo gdje se završio prethodni roman ovog autora Gromoviti vitez Vuk, Siniša Tešanović je odmah počeo da piše nastavak, s istim junacima, u istom ambijentu, u istom vremenskom okviru, tako da ga čitalac može doživjeti kao drugi dio djela koje je osvojilo simpatije mnogih čitalaca. Međutim, pisac je znalački, kao da mu to nije bilo prvo obimnije prozno ostvarenje, napisao novi roman koji može kao sasvim samostalna priča da svojom uzbudljivom radnjom zadovolji znatiželju i onih čitalaca koji nisu čitali njegovog „starijeg brata“.
Čas stvarna, čas fantastična, i u našem i u paralelnom svijetu, radnja se odvija munjevitom brzinom, prepuna je uzbudljivih, čak i stresnih zbivanja i preokreta, teče kao bujičnjak poslije jakog pljuska. Bujična matica već od izvora čitaoca nosi na svojim poplavnim talasima, on ne ispušta knjigu, želi da što prije dođe do ušća, gdje će se razjasniti gotovo sve nedoumice, poslije čega će čitalac poželjeti da mu do ruku što prije dospije i treći nastavak romana. (Eto piscu novog zadatka!)
Iz poglavlja u poglavlje glavni junak, gromoviti vitez Vuk, prolazi iz jedne u drugu avanturu, svaka nova izazovnija je od prethodne. Ni on sam često ne zna ko je i u kojem svijetu se trenutno nalazi. Sve to radnju romana i čitaočevu pažnju uizdiže do rasprsnuća.
Uzbudljivosti priče doprinosi i neizvjesnost koju pisac dodavanjem novih informacija i granjanjem njenih rukavaca ne razjašnjava nego je još više raspaljuje sve do samog kraja. Dok gromoviti vitez Vuk hrabro ide iz jedne u drugu bitku, a one su istovremeno s obilježjima antičkih i savremenih civilizacijskih tokova, njega i ostale literarne junake prate tinejdžerske iskrene, nevine ljubavi i ljubomore. Svi su oni rastrgani između obaveza prema roditeljima i školi, zaljubljivanja i sklonosti ka događajima kakvi se susreću u avanturističkim romanima.
U sve to Tešanović je uvodio uvjerljivo izvajane junake, vodeći ih kroz slikovito opisane predjele, ne dozvoljavajući im da zalutaju u prašumama mašte i raznim izazovima popločanim predjelima stvarnosti. Njegova rečenica je kratka i prohodna, dijalozi smisleni, bez nepotrebnog gomilanja riječi, pouke i poruke nenametljive, date tako da ih čitalac sam mora prepoznavati u štivu koje čita.
Sigurno se neće pogriješiti ako se kaže da je drugi dio, bolje rečeno nastavak, Gromovitog viteza Vuka najavio i potvrdio u srpskoj književnosti novog romanopisca čija djela su i biće najviše okrenuta prema tinejdžerskoj čitalačkoj publici.
Ranko Pavlović
