SaMoRa

Procvjetao bagrem u svojoj nevinoj bjelini u izmaglici prve jutarnje rose mamio je mirisom snene pčele, otimao se zracima sunca na zelenim proplancima Varoši. Sve je mirisalo medno i rodno, varošani kao u košnicama posijali polja žitom. Čini mi se nikad sretniji, planina iznad Varoši kao da se pomirila sa sudbinama i životima varošana pitomo ih zagrlila pa ih ne ispušta iz naručja kao majka čedo drži ih i nikome ih neda.

I rijeka se umirila ljubeći sedre u svom koritu u ljuljašci između dvije obale. Ležim na velikoj kamenoj ploči, to je onaj bijeli kamen sa blijedo žutim mrljama koji oblaže pećine.

Dvanaest apostola oko mene, jednake visine, dugih crnih brada.

– Vrijeme je SaMoRa da kreneš sa nama.

Znam, vrijeme je da odem bez pozdrava baš kao oni razigrani leptiri na prvim zracima sunca. Ćutim, slušam dok se dogovaraju, nismo se sretali prije ali smo se prepoznali.

Velika je volja Božija a njegova ljubav prema čovjeku još veća. Ljepota tame se vidi onda kad duša pronađe put ka svjetlosti. Tako je i anđeo Salatil bio više vezan za Midara nego za apostole. Vjerovao je samo u ljubav u onu jedinu neraskidivu nit između prolaznosti i vječnosti.

Hladnih lica, u dugim crnim mantijama htjeli su moju dušu bez krila. Stavih ruke na prsa iznad onog istog biljega koji me je pratio cijeli život, da bih lakše prošla kroz uzak tunel ispod duge između oblaka. Tad se pojavi Midar, crnih očiju iz kojih je sijala ljubav, po kosi mu inje u najljepšim srebrnim bojama koje su se slijevale kao vodopad niz vlasi. Bio je obučen u bijelo nije pokazivao emocije, glas mu je hladan koliko i kamen na kom ležim.

– SaMoRin grob ostaće prazan, reče Midar, njeno mjesto je među Salatilima. SaMoRu čekaju na kapiji sa bijelim odorama, četrdeset dana će ostati na kapiji, a onda će se vratiti Salatilima da ljubavlju i molitvom štiti ljude od njih samih. Ljubav prema čovjeku bila je veća od ljubavi prema Bogu, ali njena vijernost Bogu bila je veća od ljubavi prema čovjeku.

Nije čovjek još naučio da je njegova snaga u njegovoj dobroti da je njegova hrana njegova ljubav i da ljubav raste puno brže od zla.

Poljubih Jefimiju u čelo njen red anđela će je čekati, poželjeh još jednom da vidim plavetnilo jorgovana ispred Rahimove kuće da još jednom prođem prečicom uspomena. Spustih dukate ispred ikone, zastadoh na mjestu gdje su nam se usne dotakle prvi put, na onom mjestu gdje su se duše prepoznale, osjetim miris tamjana dok prolazim kroz tamu ka blijedoj svjetlosti. Midar me uhvati za ruku, najbolniji dio puta je put do kapije. Na tom putu se vide svi oni koji su se sretali u životu, lako se čovjek može izgubiti i uplašiti, ostati između dva svijeta, a to je najopasnije.

– Anđeli nose posebna obilježja po tome se prepoznajemo, ti imaš biljeg ispod lijeve dojke tamniji od noći bez mjeseca da li si primjetila da su mi trepavice u lijevom oka bijele? Uvijek smo obilježeni na lijevoj strani tijela to je strana srca, a ako se desi kao što se desilo tebi da jedno krilo daju čovjeku onda je to uvijek desno krilo anđela.

Osjetih toplinu, istu onu toplinu koja mi je klizila kožom kad sam vidjela Rahima prvi put. Vrata kapije su bila otvorena da prime Salatila. Putuj SaMoRa.

KRAJ