MLADI PESNIČKI GLASOVI

Povodom nedavno objavljenog javnog poziva Književnog ESNAFa za mlade stvaraoce, svakodnevno nam se javlja sve veći broj mladih ljudi koji svoje misli, osećanja i doživljaje pretaču u stihove, priče, dramske tekstove i druge književne forme.
U ovoj rubrici predstavljamo mlade, neafirmisane autore koji tek grade svoj književni put. Želimo da im pružimo prostor da se njihov glas čuje, da njihovi poetski i prozni radovi pronađu put do čitalaca i da pokažemo koliko stvaralačkog potencijala, iskrenosti i lepote reči živi među mladim ljudima.
Ana Stojanović (2009.) mlada je autorka koja ljubav prema pisanju neguje još od osnovnoškolskih dana. Tri godine učestvovala je u programu NAUM, gde je otkrivala svet dramatizacije i stvaranja kratkih dramskih tekstova. Inspiraciju pronalazi u knjigama, filmovima i svakodnevnim životnim trenucima, a kroz svoje stvaralaštvo nastoji da dočara zanimljive ljudske osobine i stvori likove u kojima se svako može prepoznati.

KADA UKRASI POLUDE
U Everblumu vrijeme je praznika. Svi ukrašavaju svoja dvorišta, kuće i jelke. Krase svojgrad i dodaju mu ljepotu, posebnost i neobičnost. Građani se svake godine trude sve više i više a opet koriste iste ukrase. No u jednom domu, nešto skroz suludo se desilo. Porodica Vilson doselila se nedavno. Ovo su im prvi praznici u Everblumu a poslije ovoga, možda i posljednji. Četvoročlanu porodicu čini mama Adela, tata Gal, njihova djeca Penelopa i Henri. Događaj koji je obilježio njihov Božić odnosi se samo na djecu, zato niko ni ne vjeruje da je istinit. Naime, tačno na Badnje veče, kao i kod svake porodice, spremala se hrana za ujutru.
Penelopa je sa majkom u kuhinji pravila kolačiće a tata i Henri postavljali su i ukrašavali jelku. U pozadini svirala je pjesma ,,Last Christmas“ od grupe Wham! i svi su znali tekst te pjevali uz melodiju. Može se reći da su imali savršen porodični momenat. Zvršivši sa dekorisanjem i kolačima, ugasili su muziku i polako krenuli ka sobama. Penelopa i Henri rekli su roditeljima:
– Ostaćemo još malo da pogledamo Kevina kako bije lopuže!
Adela je predložila da ih puste te Gal reče:
– Do 11 sati da ste u krevetima!
Bacivši se na kauč, Henri je čekao Penelopu da uzme topli kakao kako bi mogli otpočeti film. Jelka je stajala pored kauča, na prvi pogled tiha i sjajna. Ali unutar nje, zlo se događalo. Vodila se ogromna rasprava. Balerina je započela diskusiju o važnosti ukrasa.
Mašnice koje su to načule nisu mogle da prećute, zatim se nadovezao ko god je stigao.
Balerina je tvrdila da je ona najljepša i najvažnija jer po prirodi često ju upoređuju sa simbolom ljepote. Mašnice su se protivile jer ipak su one te koje daju neobičnost. Lampice ovo nisu mogle podnijeti. Kako neko pored njih može reći da je važniji kad one daju život jelci? Zvijezda kada je čula ovo sve, nije mogla sebi doći.
Branila se rečenicom: – Znate kako kažu, najljepše za kraj.
Penelopa i Henri na prvu nisu čuli ništa a onda, haos je nastao. Čuvši ukrase da se svađaju, nisu vjerovali svojim ušima i očima. Zagledali su se u jelku te bez treptanja zurili u nju. A svađa ukrasa samo se pogoršavala. Jelka se oglasila da nje nema, niko ne bi imao svrhu. Kuglice nisu htjele da se miješaju ali ipak kad su svi, moraju i one.
Rekavši: – Kako se usuđujete misliti da ste glavne, mi ovde dajemo oblik i glavni dio!“
Penelopa i Henri se nisu smjeli pomaći od straha. Gledali su mnoge božićne horore i to ih je sada koštalo. Kad bi bar skupili hrabrosti nešto da kažu i obustave ovo. Mislili su da će se smiriti kad tad ali Balerina nije popuštala svoj gard.
Balerina reče – Niste dostojne biti najvažnije, ja sam ovdje glavna i bez mene ste svi niko i ništa!
Jelku ovo iskreno povrijedi. Ostali se nisu usuđivali ništa reći od šoka. Penelopa se namršti, nije vjerovala u sve ovo ali opet dešavalo se.
Ustala je s kauča i uperila prstom u Balerinu izgovarajući: – To što misliš da si najljepša ne daje ti za pravo da vrijeđaš druge! Kako te to može usrećiti i učiniti da se bolje osjećaš?!
Balerina nije imala odgovor na ovo, samo je spustila glavu dole i ućutila se. Henri zatim odluči održati im lekciju da bi shvatili.
Henri: – Niko od vas nije najvažniji niti najljepši, u tome je čar. Da biste istakli svoju ljepotu, potrebni ste jedni drugima. Balerino ti plešeš po odsjaju lampica dok one taj ples oživljavaju. Mašnice ističu Kuglice koje bi inače bile u sjeni od Lampica. Zvijezda čini da izgledate svi upotpunjeno a Jelka vam svima daje sigurnost i mogućnost isticanja. Iako ste svi podjednako lijepi, zajedno ste još posebniji i samim tim ljepši. Zato se nemojte svađati već timsi radite, pomozite jedni drugima i učinite Božić nezaboravnim!
Čuvši sve ovo, ukrasi se oraspoložiše i zahvališe jedni drugima. Penelopa i Henri uživali su u slozi koju su napravili ali u tom momentu Gal ih zateče u dnevnom boravku.
Gal: – Šta radite i dalje budni? Jesam rekao u 11 na spavanje?
Na šta se Penelopa i Henri pogledaše u panici, zatim pogkedaše na sat na kom je otkucalo ponoć.
Gal: – Bez dobrog objašnjenja, bićete u velikom problemu.
Na to Penelopa i Henri u isto vrijeme počeše objašnjavati: – Tata ukrasi su se svađali, vrijeđali se međusobno a mi smo preplašeni gledali, iako smo htjeli na spavanje, nismo se smjeli pomjeriti a onda od jednom skupišmo snagu i pomirili smo ih sve.
Možeš ih sam pitati! Gal pogleda u jelku, protrlja oči i me zateče ništa neobično.
– Bolje da ste samo rekli da vam se gledao Kevin ponovo nego ovo. Mogli biste biti pisci jednog dana, kreativnost vam je na nivou.
Zatim Penelopa reče: – Tata mi smo ozbiljni, neće samo pred tobom da se pokažu a znaju i oni šta su radili i kakav haos prave!
Henri nadoda: – Da da!
Gal na to reče: – Vidite šta vam se desi od previše kakaa.
Onda ih samo pogleda i pokaza prstom u pravcu njihovih soba te se sve troje zaputiše u krevet. Legavši, Gal prepriča anegdotu koju su djeca smislila. Adela se smijala i rekla da je samo trebao da ih pusti jer su to dječja posla.
Sutradan se ništa nije desilo a Penelopa i Henri nisu skidali pogled sa jelke.
Trudili su se dokazati roditeljima da nisu pogriješili ali sve je ipak išlo u roditeljsku korist. Penelopi se učinilo da je čula kako pričaju ali opet kad bi provjerila, ništa se nije događalo.
Adela im je skoro povjerovala kad je začula razgovore. Dolazili su iz ćoška sa jelkom, te je ona sjela na kauč i gledala tamo. Fokusirala se, bez treptanja ćutala. Razgovori su bili sve bliži i bliži ali opet nedostupačni da bi odredila šta tačno govore. Sjedila je tako satima, skoro cijeli Božić provela je tako. S tim da su bili novi u gradu, nisu imali gdje otići za praznike. Gal je odustao od te teorije da jelka priča, opustio se uz šoljicu čaja dok su se djeca igrala sa poklonima koje su dobili. Adela je vjerovala sebi i svojoj intuiciji ali glasovi su se pojavljivali pa nestajali. Na prekide je uspjevala čuti po nešto ali opet nedovoljno. Čuvši glasove, ustala je i pokušala ih pratiti.
Malo pomalo shvatila je odakle dolaze. Naime ćošak u kom je jelka, nalazio se kod zida koji spaja njihov stan sa hodnikom, kroz koga stalno neko prolazi. Božić je i stanari su konstantno dolazili i odlazili iz zgrade. Razočarana, Adela se uputila u krevet.
Penelopa i Henri znali su šta su vidjeli sinoć, vjerovao im iko ili ne. Svakako, to im je bio posljednji put da ostaju do kasno budni. Kad god bi i pomislili na to, sjetili bi se ovog događaja.













