Narod i jezik su neodvojivo jezgro
Govoreći o položaju srpskog jezika u savremenom društvu, predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske Aleksandra Savić je izjavila da srpski jezik treba biti predmet stalnog interesovanja jer je bio i ostao ogledalo društvene zbilje.
Razgovarala: Nataša Lazukić
Iako vlada mišljenje da se premalo pažnje poklanja opštoj jezičkoj kulturi modernog doba, jezički znalci potvrđuju da postoje veoma uspješni načini na osnovu kojih se se srpski jezik čuva, izučava i njeguje.
– Na prvi pogled može nam se učiniti da je srpski jezik u veoma nezahvalnom položaju, uglavnom zbog sve ubrzanijeg načina života i rada, manjeg interesovanja govornika za pravilno pisanje i govorenje, dominacije engleskog jezika u mnogim profesijama. Međutim, nikako ne treba da budemo pesimistični i da govorimo o ugroženosti koja se ne može spriječiti. Više volim da kažem da je ovo prilika da još više njegujemo jezik, radimo na njegovom prilagođavanju savremenom društvu, koristimo raznovrsne medije i promišljamo o budućnosti. I dalje, naravno, postoje veoma uspješni načini da se jezik promoviše, uči, čuva i unapređuje – rekla je Aleksandra Savić, predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske.
Ona ističe da su veoma interesantne i popularne sve one jezičke grupe na društvenim mrežama koje na profesionalan, elokventan i zanimljiv način govore o jeziku, ali i da je zapažen broj govornika, izdavačkih kuća i medija koji vode računa o napisanom i angažuju profesionalce, što je za nju dobar znak.
– U posljednje vrijeme svjedočimo pojavi mnogih dobrih pisaca sa naših prostora koji na svoj način promovišu čitanje i pismenost. Prije bih rekla da se nalazimo u drugačijem (ne nužno boljem ili gorem) vremenu i da to samo zahtijeva drugačiji pristup. Primijetila sam da zapravo ljudi mnogo više pažnje posvećuju jeziku nego što mi mislimo, samo se ta pažnja možda usmjerava drugačije nego što smo učili ili očekivali. Zato se zalažem za konstantnu promociju jezika, dostupnost platformi, izdanja i projekata – naglasila je Savićeva.
Nastavni planovi i programi zreli za reformu
Vjeruje da srpski jezik treba da se još više izučava na svim fakultetima i da bi trebalo da dobije mnogo više časova u osnovnim i srednjim školama. Međutim, prije nego što dođe do toga – mora se pažljivo osmotriti i analizirati situacija u školama, nastavni plan i program, otvoriti neriješena pitanja i napraviti planove za budućnost.
– Nastavni planovi i programi srpskog jezika odavno su zreli za reformu i za detaljno i posvećeno istraživanje koje će odgovoriti na dileme sa kojima se susreću i nastavnici i učenici. Na primjer, zašto u osnovnim školama ima tako mnogo gradiva iz gramatike a u srednjim ga gotovo i nema, kako to da učenici sa završenom srednjom školom dođu na fakultet sa tako malo znanja o jeziku, treba li gradivo da se prilagodi različitim srednjoškolskim usmjerenjima, da li nastavnicima trebaju dodatne obuke i na kraju, šta sami nastavnici – uzimajući u obzir njihovo znanje i iskustvo – misle o nastavnom planu i programu. Jedini način da se ova pitanja riješe jeste da se o njima neprestano govori i da se svi posvetimo jeziku, konkretnim jezičkim dilemama i pitanjima, a ne stalnoj i već obesmišljenoj raspravi o tome kako je jezik ugrožen – izjavila je Savićeva.
Narod i jezik su neodvojivo jezgro
Takođe, ona smatra da srpski jezik treba da bude predmet stalnog interesovanja svih građana Republike Srpske, a ne samo jezičkih znalaca jer su narod i jezik neodvojivo jezgro. Kako kaže, srpski jezik se razvijao uporedo sa zajednicom, neodvojiv je od društvenih, političkih i kulturnih faktora.
– Što se tiče našeg područja, jezik i narod neodvojive su kategorije. Najbolji dokaz za to je što se istorija srpskog naroda može pratiti kroz istoriju njegovog jezika. On nam daje identitet i osjećaj pripadnosti. Druga strana ovakvog odnosa je što se putem jezika otvaraju mnoga politička (u užem i u širem smislu) pitanja. Upravo zbog toga, vratimo se na početak, jezik treba da je predmet stalnog interesovanja ne samo jezičkih znalaca – da se izučava, njeguje i poboljšava, usmjerava i prilagođava jer on je bio i ostaće ogledalo društvene zbilje – zaključuje Savićeva.
