LJUBAV JE JEDINA VRIJEDNOST KOJA NEMA CIJENU
(Ilija Šaula – Nedrina – Književni ESNAF – Beograd – 2025.)
Valentina Berić
Na plodnom tlu, obrađenom, natopljenom razumjevanjem i poštovanjem iznikla je zbirka poezije čiji korjen je duboko zariven u svaki atom riječi što se spajaju u ljubav prema onome ko ljubav uzvraća. Pred takvom tačkom na kraju svake misli svi zarezi padaju na koljena i predaju se jedinoj nemjerljivoj i bezgraničnoj vrijednosti što se sreće rijetko u životu. A kada se sretne njen blagoslov ruši sve nedaće i prepreke pred sobom.
Ljubav daje, obogaćuje, izaziva osmijeh, podiže nivo besvjesti na svijesni prag tolerancije. Unutrašnjosti dva srca kada se pronađu i spoje u jedno biće nastaju bezumiruća osjećanja.
Poezija Ilije Šaule odiše iskrenom željom da čovjek u ljubavi ostane dosljedan sebi, a istovremeno da bude spreman da promjeni sebe zarad dvosmjerne ulice kroz koju ljubav stalno putuje.
Nedrina je zbirka poezije ispunjena iskrenim otkucajima dva srca. Poezija istkana na takvom prekrivaču obiluje mnoštvom plemenitosti pod čijim okriljem nema mjesta hladnoći. I najveći snjegovi tope se kada dođe vrijeme da ih ljubav zagrli. Od rođenja pa do smrti samo ljubav održava svijet budnim.
U poeziji Ilije Šaule, cjenjenog pjesnika, slikara, proznog pisca i izdavača, u svakoj noti dominira ljepota i snaga žene, majke, bake, supruge iz čije utrobe izranja novi život nadahnut vječnom ljubavlju. Sve što čovjek gubi ljubav bespovratno zacjeljuje i liječi, jer Bog je dao svakom sposobnost da voli i bude voljen. Kada nestane i ono malo svijesti što je čovjek ima o sebi, jer je neophodno da postoji, ona mala iskra dnevne svijetlosti pretvara vazduh, predmete, ljude u ljubav kroz čije oči svaka slika dobije smisao, toplotu življenja, najveći stepen emotivne inteligencije. U svakom čovjeku postoji izvor ljubavi na kome je voda najpitkija za piće. Upravo taj izvor je Nedrina i svaka riječ proizašla iz njega. Kroz taj izvor pjesnik crpi snagu, želju, volju, nadahnuće sopstvene moći prenoseći je na čitaoca.
Jednom kada zaronite u dubine ovog poetskog dijela, neće te ostati ravnodušni već voljeni svakom riječju. Samo iskrene ljubavi mogu tako grliti i darovati najljepši poklon, dio sebe u uzajamnom traženju sebe kod nekog ko vas voli onako kako vam nedostaje da biste bili u cjelini.
Ljubav treba produžavati svakim udahom, jer tim morem svi su predodređeni da plove, neko prije, neko poslije. Nedrina je upravo to plavetnilo kao odgovor koliko ljepota ljubavi nema granice ako joj dajete slobodu voljenja. Šta je život ako u njemu ne postoji ljubav?
Osjećaj nedostajanja, brige, želje, ljutnje, straha, strepnje, sve su to pokazatelji koliko brinete o nekome, a ako o nekome brinete, ne možete, a da ga ne volite. Sve teškoće koje čovjeka prate lakše se podnose ako se imaju sa kim podijeliti, ako ih ima ko voliti. I u onim zadnjim trenucima, kada istina otkrije da ništa u životu nije bilo važno kao ljubav, iz ljubavi sve nastaje i nestaje do ponovnog susreta.
Ilija Šaula je maestralno predočio kroz stihove koliko je ljubav zapravo jedan jedini pokretač čovjekovog tijela. Upravo taj mehanizam radi kao sat, ujednačenim pokretima, ujednačenim zvukom udaranja, toliko glasno i raspjevano, a ujedno tiho i nečujno poput šapata i umirujućeg beskrajnog tona voljenja.
Iz ljubavi se rađamo, okruženi ljubavlju odlazimo dok se ponovo ne sretnemo, nekad, negdje gdje se trag ne briše i gdje se ponovo pronalazimo da se volimo.
Stavljajući akcenat na čovjekovu sposobnost i nadarenost da voli, Ilija Šaula još jednom daruje i ostavlja u amanet djelo natopljeno toplinom osjećaja u kome trajno ostaje da živi ljubav kao jedina spona i jedini smisao postojanja.
