ČUVAR pravoslavlja u Posavini čini Hram rođenja Presvete Bogorodice u selu Obudovac koji slovi za najveću seosku crkvu u Republici Srpskoj.
Impozantna građevina zauzima „dunum zemlje“ uz magistralni put koji je, od ratnih vremena, ostao poznat pod nazivom „Koridor“. Dužina hrama je 38, širina 22, do krova visina iznosi 12,5 metara, a zvonik je gotovo četiri puta viši.
Ovu bogomolju, inače, još u doba Turaka složno je sagradilo više od 12 sela, a sada je njeno održavanje „nadležnost“ isključivo vjernog naroda iz Obudovca.
A, da bi ovaj hram i danas svjedočio o pobjedi nad Turcima, Austrougarima i mnogim drugim zavojevačima, bilo je potrebno mnogo materijala, truda i vremena. Dozvola za gradnju dobijena je iz Carigrada, a u drevnim spisima pominje se da je za radove bilo prikupljeno 16.000 ondašnjih ćesarskih dukata.
Istorija kaže da je crkva izgrađena nad moštima stradalnika u Posavskoj buni koju je predvodio prota Stevan Avramović iz Orašja. Turci su te 1858. ubili 600 Obudovljana, a narodno predanje „pamti“ da su Osmanlije – želeći da ih ponize – Srbima odobrili da naprave bogomolju veličine jedne jagnjeće kože. Ali, kako to već biva, domišljati seljani su tako mali „uzorak“ isjekli na kaiševe, uvezali ih i opasali bezmalo 1.000 kvadrata zemlje, a onda prionuli na zidanje.
– Bio je to veliki poduhvat, izazovan čak i za današnje vrijeme, a kamoli te 1864, kada je započeta gradnja. Narod priča da se rampa preko koje se gurao teški materijal, jer nije bilo skela, protezala duže od 100 metara. Manastir Vozuća na Ozrenu darivao je iz svoje šume građu koja je puštana niz rijeku Bosnu, tako stizala do Šamca, pa se dalje prenosila do Obudovca. Kamen je kopan u blizini Modriče. Ovaj poduhvat je završen za 18 godina i crkva je osvještana 1882. – objašnjava sveštenik Branko Erić i dodaje da crkva nikad nije zauzeta od strane vojske.
A, da bi ovaj hram i danas svjedočio o pobjedi nad Turcima, Austrougarima i mnogim drugim zavojevačima, bilo je potrebno mnogo materijala, truda i vremena. Dozvola za gradnju dobijena je iz Carigrada, a u drevnim spisima pominje se da je za radove bilo prikupljeno 16.000 ondašnjih ćesarskih dukata.
Istorija kaže da je crkva izgrađena nad moštima stradalnika u Posavskoj buni koju je predvodio prota Stevan Avramović iz Orašja. Turci su te 1858. ubili 600 Obudovljana, a narodno predanje „pamti“ da su Osmanlije – želeći da ih ponize – Srbima odobrili da naprave bogomolju veličine jedne jagnjeće kože. Ali, kako to već biva, domišljati seljani su tako mali „uzorak“ isjekli na kaiševe, uvezali ih i opasali bezmalo 1.000 kvadrata zemlje, a onda prionuli na zidanje.
– Bio je to veliki poduhvat, izazovan čak i za današnje vrijeme, a kamoli te 1864, kada je započeta gradnja. Narod priča da se rampa preko koje se gurao teški materijal, jer nije bilo skela, protezala duže od 100 metara. Manastir Vozuća na Ozrenu darivao je iz svoje šume građu koja je puštana niz rijeku Bosnu, tako stizala do Šamca, pa se dalje prenosila do Obudovca. Kamen je kopan u blizini Modriče. Ovaj poduhvat je završen za 18 godina i crkva je osvještana 1882. – objašnjava sveštenik Branko Erić i dodaje da crkva nikad nije zauzeta od strane vojske.
Ostalo je upamćeno i da su Austrijanci, 1917, sa ovog bisera u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj skinuli i odnijeli sav bakar, ali i tri zvona – od 1.200, 800 i 330 kilograma. Tokom posljednjeg rata, Hram Rođenja Presvete Bogorodice u Obudovcu sačuvan je zahvaljujući pravoslavnim vjernicima i vojnicima Druge posavske brigade.
Blago
IKONU Krštenja Hristogovog, odnosno ikonu Bogojavljenja koja se čuva u obudovačkoj crkvi, po predanju, Đura Jakšić donio je svom prijatelju i učitelju Petru Mirosavljeviću, još dok je trajala gradnja hrama. A, novi ikonostas, iz 1940, djelo je Romana Petrovića, slikara iz Sarajeva koji se školovao u Parizu.
Statistika
POPIS stanovništva iz 1991. pokazuje da je Obudovac imao 893 kuće i 3.199 stanovnika. Drugo „prebrojavanje“, iz 2013, zabilježilo je 750 domaćinstava i 2.600 žitelja, a današnja statistika pokazuje da se radi o manje od dvije hiljade ljudi, u jedva 700 objekata.
